Therapies

In most cases, physically oriented therapies may look like any other type of psychotherapy; talk about what concerns you, harass, frighten or problems or places where you feel that you are stuck. From this point, the therapy continues to develop in a certain direction. Which approach will choose a therapist, which direction and pace will be to develop therapies, depends on your current physical, emotional, mental, volitional and spiritual capacities and awareness of your inner world (internal states, processes, conflicts). Also, at the beginning it takes some time to learn and develop a relationship of trust between therapist and client. Only when the client feels somewhat safe in the room and with a therapist, it opens the possibility for deeper emotional work.

At the beginning you have some questions and instructions, such as “How do you feel in your body?” Or “Breathe”, may experience as irrelevant, but it is actually related to the simple process of raising awareness of your own body and discovering how we feel in it. This process opens up a large area of ​​unexplored information that we generally neglected, and they are there for a specific reason. Most of us are mainly used to “feel the head,” or mental identify and understand, but knowledge alone without connecting to the emotions and the body rarely can lead to deeper changes. The therapeutic process is something that lasts and what develops, but for the ultimate change required is patience and time and determination, effort and will. The effects of treatment can be felt immediately, and this in different areas of life, but to transform patterns, distorted beliefs and traumatic experiences a longer time (several years), and the duration depends on the client. Of course you will eventually themselves able to notice how physical sensations associated with your feelings, how you feel, “here and now”, what is your reality in the body, emotions, mind and spirit, which are your limits, what you want and what not you want, what you are going to interact with other people or situations and the like.

When we find ourselves in difficult times, most of us only vaguely aware of the overall experience and then fall into repetitive patterns of behavior and accordingly we process various pieces and parts of the pain and frustration that is life. Also, this experiences and conclusions from the past stored in the subconscious, imposing and project onto the current situation, problems and the people we meet. Awareness of your own body and emotions in it can naturally lead to changes in the body (different posture, movements and breathing). Sometimes these changes lead to the opening of strong feelings and internal conflicts that most of us eventually learn to control and repress, but also can lead to positive feelings of support, strength, earth, peace and satisfaction.

Work on yourself through therapy allows us to what was stored in the subconscious, and we thought, divided, separated and hamper us to achieve a better life (old behavior patterns, fears, lower self and image), now comes into the field of consciousness and eventually may be transformed. The therapist relies on its senses, personal and professional experience, and you can expect compassion and understanding, as well as support on their own journey of discovery, acceptance and transformation.

There are three important “rules” related to therapy:

1.therapy must not be emotional load

2.therapy must not be a financial burden

3.therapy must not be a time load

If you ignore those rules, treatment can become ineffective.You need to come to therapy in comfortable clothing that allows easy and comfortable to move. Some therapies consist only of conversation, but some include other elements (start the body, for example).

THERAPIES

Therapy types

At the beginning it takes some time to learn and develop a relationship of trust between therapist and client.

Integrative therapy

Physically oriented integrative therapy approach each person as a complete being.

Process groups

The work group process relies on the physically-oriented psychotherapy with an emphasis on experiential work.

Consulting by phone or Skype

For those who are not close, we are available virtually. Therapy are advance arranged date, and payment need’s to be done before the schedule.

Client experience

Nakon desetak godina borbe s depresijom, naišla sam na tjelesno-orijentiranu terapiju. Nadala sam se da ću postići da mi život postane podnošljiviji, da muka bude manja, a dobila puno više… Puno podrške i prostora za istraživanje sebe i svog potencijala za radost i snagu – svega onoga što nisam ni slutila da u meni postoji. Duboko sam zahvalna za čitavo to iskustvo, imala sam sreće napokon naići na priliku da se izvučem iz depresije.
Možeš odslušati sto predavanja… ali stvarno iskustvo dolazi samo kroz terapiju. Stanje bespomoćnog djeteta koje vapi, jeca, očajnički urla za majkom nemoguće je prenijeti riječima… Mogu jedino pokušati podijeliti s vama duboku realizaciju da dojenčetu dvije minute plakanja nisu dva sata, ni dvije godine, već doista cijela vječnost. Vječnost u kojoj postoji samo neopisiv osjećaj napuštenosti i samo jedna potreba… da mama dođe i zagrli me. Ta je spoznaja naglavce preokrenula sve moje prethodne “teorije” o odgoju. Preplavila me duboka tuga što svoju djecu nisam uzela u naručje istog trena kad bi zaplakala. To je tako lako… odvojiti se od štednjaka ili ostaviti krpu za prašinu i prigrliti svoje dijete.
Na svoju prvu terapiju krenula sam u lipnju 2009. godine. Dugo mi je trebalo da se odlučim na taj korak. I meni, kao što vidim i čujem kod drugih ljudi, sama riječ „terapija“ automatski izaziva negativna osjećanja. Cijeli sustav kao da mi se stisne na samu tu riječ. Bez obzira na taj osjećaj, uz blagoslov svog prijatelja, odlučila sam ipak provjeriti o čemu se tu zaista radi. Dobro se sjećam svoje prve terapije. Bila sam uplašena. Sjela sam nasuprot jedne mlađe žene Gorane i doslovno sam čekala napad. Počele smo razgovarati i ja sam iznenada počela plakati. Sljedeće što sam vidjela je sebe zarobljenu u kutu prostorije iz kojeg se ne mogu pomaknuti. Ona je bila tu, tik do mene, s jastukom prislonjenim uz mene. To je bio prvi fizički prikaz života koji sam dotada vodila. Ovo. Priljubljena uza zid, s nemogućnošću micanja, taman još dovoljno prostora da mogu disati. Ništa drugo mi više nije bilo važno i samo sam snažno počela jecati. Sve mi je bilo jasno. I bila je potpuna istina. Taj trenutak bio je nešto najpozitivnije što mi se moglo dogoditi u tom periodu života. Evo, i sada dok ovo pišem, osjećam da me dira to mjesto, ali na sasvim novoj razini. Sada osjećam suosjećanje, razumijevanje, dragost i ljubav. Upravo to su mi pružile terapije – ljubav prema sebi. Prije toga tu sam ljubav stalno tražila od drugih i lagala bih kada bih rekla kako i dalje na trenutke ne postupam na taj način. Razlika onoga i sada je što sam sada toga svjesna te biram postupati drukčije. Cijeli smisao terapije i je da nas ona nauči osvijestiti obrasce i modele koje koristimo u kontaktu s drugim ljudima i sami sa sobom te istovremeno preuzmemo odgovornost za te postupke. Jednostavno rečeno, terapija nas uči kako preuzeti odgovornost za svoj život. Sljedeće što me terapija naučila je da je ljubav, koju sam već bila spomenula, u meni samoj. Da je ona oduvijek tu, samo ju trebamo naučiti osjećati i preusmjeriti na način koji je najbolji za nas, a time i za druge. Kada gledam svoj život tada i sada, on se promijenio skoro za punih 180°. Sada je lijep, vesel, ugodan. Uživam u njemu, u sebi, tu je u korist mene, a ne na moju štetu. Sada je život prijateljsko mjesto u kojem se može i hoće. Neću govoriti kako nije bilo teško i kako je sve otkako sam krenula na terapije jedno bajkovito mjesto jer to ne bi bila istina te se to ne treba ni očekivati. Istina je da je bilo lijepih i laganih trenutaka, ali isto tako i onih manje lijepih i manje lakih. Čak je bilo i onih trenutaka u kojima sam htjela i odustati od svega budući da je stalno izlazilo nešto novo na čemu se treba raditi. Ono što je tu bitno za razumjeti, i što je meni pomoglo u takvim trenucima, da je mijenjanje života proces i kao takav on traje. Stoga se ono ne može dogoditi preko noći i imat će i uspješnih dana i onih manje uspješnih kao i sve stvari u životu te da je drukčije, ne bi valjalo. Dugo mi je trebalo da prihvatim tu činjenicu te da se ne trebam požurivati, a i danas vodim borbe s time. Tako da, kao što nam je trebalo vremena da usvojimo i razvijemo obrasce i modele dosadašnjeg ponašanja, tako nam je potrebno i određeno vrijeme kako bismo to dosadašnje ponašanje zamijenili novim. I upravo je na tome naglasak cijele terapije – na nama samima. Mi mijenjanjem sebe, zapravo mijenjamo cijelu okolinu oko sebe. Voljenjem sebe, okružujemo se i ljudima koji nas vole. Poštivanjem sebe, okružujemo se i ljudima koji nas poštuju. Ona ljubav, brižnost, zaštita, sigurnost koju smo navikli tražiti izvana, na terapiji učimo tražiti iznutra, u sebi. Također, i sva ljubav koju želimo i mislimo da dajemo drugima, zapravo je ista ona koju prvo trebamo naučiti dati sebi. Kako dati nešto drugome, ukoliko to nemamo prvo za sebe i u sebi. Za kraj o terapijama imam još samo reći da sam otišla, probala, vidjela, osjetila, učinilo mi je dobro i još uvijek sam tu.