U većini slučajeva, tjelesno orijentirana terapija može izgledati kao bilo koja druga vrsta psihoterapije; pričate o onome što vas zabrinjava, uznemiruje, plaši ili problemima ili mjestima gdje imate osjećaj da ste zapeli. Od te se točke terapija dalje razvija u određenom smjeru. Koji pristup će terapeut odabrati, kojim smjerom i tempom će se terapija razvijati, ovisi o vašim trenutnim tjelesnim, emocionalnim, mentalnim, voljnim i duhovnim kapacitetima kao i o svjesnosti vašeg unutarnjeg svijeta (unutarnjih stanja, procesa, konflikata). Također, na početku je potrebno neko vrijeme za upoznavanje kao i razvijanje odnosa povjerenja između terapeuta i klijenta. Tek kada se klijent osjeća donekle sigurno u prostoru i s terapeutom, otvara se mogućnost za dublji emocionalni rad.
Na početku ćete neka pitanja i upute, kao što su primjerice „Kako se osjećaš u tijelu?“ ili „Diši“, možda doživjeti kao nevažne, ali ona se zapravo odnose na jednostavan proces osvještavanja vlastitog tijela i otkrivanja kako se osjećamo u njemu. Tim se procesom otvara velik prostor neistraženih informacija koje smo uglavnom zanemarivali, a one su tu s određenim razlogom. Većina nas je uglavnom navikla „osjetiti glavom“, odnosno mentalno prepoznati i shvatiti, ali sama spoznaja bez povezivanja s emocijama i tijelom rijetko može dovesti do dubljih promjena. Terapijski proces je nešto što traje i što se razvija, a za krajnju promjenu potrebno je strpljenje i vrijeme kao i odlučnost, trud i volja. Učinci terapije mogu se osjetiti odmah, i to na različitim životnim područjima, ali za transformaciju obrazaca, iskrivljenih uvjerenja i traumatskih iskustava potrebno je duže vrijeme (nekoliko godina), a dužina trajanja ovisi o samom klijentu. Svakako ćete s vremenom i sami moći primjetiti koliko su tjelesne senzacije povezane s vašim osjećajima, kako se osjećate “sad i ovdje”, što je vaša stvarnost u tijelu, emocijama, umu i duhu, koje su vaše granice, što želite, a što ne želite, što vam se događa u interakciji s drugim ljudima ili situacijama i slično.
Kada se nađemo u teškim trenutcima, većina je nas samo djelomično svjesna sveukupnog iskustva i tada upadamo u ponavljajuće obrasce ponašanja i u skladu s njima procesiramo različite komadiće i dijelove bola i nezadovoljstva, odnosno života. Također, svoja iskustva i zaključke iz prošlosti pohranjene u podsvijesti, namećemo i projiciramo na trenutne situacije, probleme i ljude koje susrećemo. Svjesnost o vlastitom tijelu i emocijama u njemu može prirodno dovesti do promjena tijela (drugačije držanje, pokreti i disanje). Nekada te promjene dovode do otvaranja snažnih osjećaja i unutarnjih konflikata koje je većina nas s vremenom naučila kontrolirati i potisnuti, ali isto tako, može doći i do pozitivnih osjećaja podrške, snage, uzemljenja, mira i zadovoljstva.
Rad na sebi kroz terapiju omogućuje nam da ono što je bilo spremljeno u podsvijesti, te nas činilo podijeljenima, odvojenima i sputavalo nas da ostvarimo bolji život (stari obrasci ponašanja, strahovi, niže ja i imidži), sada dolazi u polje svijesti i konačno može biti transformirano. Terapeut se oslanja na svoje osjete, osobno i profesionalno iskustvo, a od njega možete očekivati suosjećanje i razumijevanje, kao i podršku na vlastitom putu otkrivanja, prihvaćanja i transformiranja.
Tri su bitna „pravila“ vezana za terapiju:
1.terapija ne smije biti emocionalno opterećenje
2.terapija ne smije biti financijsko opterećenje
3.terapija ne smije biti vremensko opterećenje
Ukoliko se ignoriraju navedena pravila, terapija može postati neučinkovita. Na terapiju je potrebno doći u udobnoj odjeći u kojoj vam je lako i ugodno kretati se. Neke terapije se sastoje samo od razgovora, ali neke uključuju i druge elemente (pokretanje tijela, primjerice).